Dok nadležne institucije traže sistemsko rješenje za maloljetne Novosađane V. N. (13) i Z. N. (11) koji su već nekoliko puta pobjegli iz Centra za socijalni rad u Novom Sadu, policija intenzivno traga za dječacima jer su oko Božića ponovo pobjegli iz Centra. Prvo stariji, pa mlađi, a posljednji put su se dali u bijeg za manje od 24 sata nakon što su uhvaćeni zbog sumnje da su počinili krivična djela ubistva i više od 40 pljački širom Novog Sada.
Novosađani su zabrinuti zbog svoje bezbjednosti, ali misle i na bezbjednost pomenutih maloljetnih delinkvenata jer strahuju da ih neko može povrijediti.
Nadležni iz Pokrajinskog sekretarijata za socijalnu politiku, pod čijom jurisdikcijom je i Centar za socijalni rad u Novom Sad ,rekli su za „Blic“ da su tražili informacije o statusu maloljetnika.
„S obzirom na ranije učinjena djela, a uzimajući u obzir uzrast maloljetnika, nadležni Centar za socijalni rad preduzeo je sve mjere i usluge manje restriktivnog oblika zaštite, ali se istovremeno pristupilo realizaciji smještaja u ustanovu zavodskog tipa“, kažu za „Blic“ nadležni iz Sekretarijata.
Braću razdvajaju i izmještaju u drugi grad
Kako nezvanično saznaje „Blic“, u novosadskom Centru za socijalni rad vlada opsadno stanje zbog maloljetne braće koju ne mogu da zadrže u toj instituciji zato što nije zatvorenog tipa.
„Centri za socijalni rad generalno imaju problem sa krivično neodgovornom djecom, a ovo što se dešava u Novom Sadu je zaista kulminiralo jer do sada nije bilo ovakvih slučajeva. Bilo je bjekstva iz skoro svih ovakvih institucija u Srbiji od kada one postoje, ali se nije dešavalo da ta djeca stalno vrše krivična djela“, priča izvor upoznat sa slučajem maloljetne braće.
Dodaje da je još od njihovog smještanja u Centar za socijalni rad nakon što su nasmrt prebili Todora Šunjku (75) u Tovariševu taj problem izražen, ali da je sada potpuno kulminirao te da tu Centar za socijalni rad u ovom slučaju nije kriv.
„Koliko znam, Centar za socijalni rad je u više navrata tražio pomoć nadležnih, ali je nisu dobili. Tražili su da se dječaci izmeste u neku drugu ustanovu, ali je problem što ih niko neće. Neće niko da ih usvoji, neće niko da im bude hranitelj, a neće ih ni neki drugi Centar za socijalni rad. Svi Centri imaju autonomiju da odbiju prijedlog da se iz jedne opštine ili grada problematična djeca koja ne mogu da se prilagode premjeste u drugu sredinu. Upravo je to ovde slučaj. Nijedna ustanova iz cijele Srbije ih nije htjela, a sada je jedan Centar za socijalni rad konačno prihvatio da primi mlađeg od braće“, objašnjava naš sagovornik.
Kako kaže, bez obzira na to što se izbjegava razdvajanje braće i sestara, u ovom slučaju to će morati biti učinjeno da bi se vidjelo da li će dati rezultat.
Braća ne mogu biti smještena u ustanovu zatvorenog tipa
Izvor podsjeća da je majka problematične braće lišena roditeljskog prava odlukom suda te da je kod pomenutih dječaka evidentan poremećaj ponašanja tokom razvoja ličnosti.
„Ne treba biti neki stručnjak pa zaključiti da ti dječaci imaju poremećaj ponašanja, s tim da kod njih poremećaj ponašanja nije prouzrokovan nekom mentalnom bolešću već zapuštanjem i zapostavljanjem od strane roditelja, zbog čega se protiv majke i dalje vodi postupak pred sudom jer je to krivično djelo. Budući da njihovo ponašanje ne zahtijeva medicinski pristup, odnosno ne zahtijeva liječenje medikamentima, dječaci se ne mogu smjestiti u neku zdravstvenu ustanovu zatvorenog tipa. Oni svoja djela izvršavaju isključivo zbog antisocijalnih motiva koji mogu biti socijalno potkrijepljeni, a ne zato što imaju mentalnih problema pa, tako da se ne mogu smatrati bolesnima. Stoga njima treba ozbiljan vaspitni, pedagoški pristup koji oni odbijaju bježanjem iz Centra za socijalni rad“, kaže sagovornik.
Zaključuje da, dokle god se zakon ne promijeni i dokle god se granica krivično neodgovornih lica ne spusti ispod 14 godina, dotle postoji opasnost da bude sve više ovakvih slučajeva.