Ljubav oca je oduvijek u sjenci majčinske ljubavi

Od svih ljubavi, najosetljivija sam na ljubav očeva. Nekako kao da je ta ljubav oduvijek u sjenci majčinske ljubavi koja se i ne dovodi u pitanje. Istina je, majka rađa i njena se veza sa djetetom ne prekida presijecanjem pupčane vrpce. I sama sam toliko puta svjedočila onim trenucima kad majka osjeti da li joj je dijete dobro ili je u kakvoj nevolji. Majka je posebno biće u životu svakog od nas, ali ništa manje poseban nije ni otac. Možda zato što sam u svom životu odrastala uz oca, naučila sam da prepoznajem svaki titraj na njegovom licu, da razaznajem i razlikujem uzdah olakšanja od uzdaha nade, sjaj u oku kad zasuzi od nepojamne radosti ili zbog kakve trenutne nemoći. Ljubav očeva je posebna. Tu su, bdiju, štite i čuvaju, raduju se i tuguju bez pompe kojoj smo mi žene sklonije. Od svih ljubavi najosetljivija sam na ljubav očeva. Otac – biser u školjci snage.

Brankica Damjanović