Piše: Jagoda Savić
Danas, 17. 07. 2023 godine sam se obratila gospođi Borjani Krišto, predsjedavajućoj Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i zatražila da se otvori procedura izlaska BiH iz članstva Svjetske zdravstvene organizacije. Obratila sam joj se kao čuvaru suvereniteta naše države i dopis koji sa joj uputila je bila moja reakcija na odluke Skupštine Svjetske zdravstvene organizacije održane od 21 do 30 maja u Ženevi, na predloženih 300 amandmana na Međunarodne zdravstvene propise (IHR ) i na Ugovor o pandemijama. Radi se o dva pravna instrumenta Svjetske zdravstvene organizacije koja će biti izmijenjena u maju 2024 godine, a pomoću kojih SZO treba dobiti više ovlasti i više finansijskih sredstava.
Ja mojoj državi mogu pomoći da se zaštiti od opasnosti samo ako signaliziram pogubno dejstvo tih prijedloga po suverenitet Bosne i Hercegovine i svih drugih zemalja članica SZO jer nemam nikakvih ovlasti da djelujem. Kao građanin koga se ljudska prava i slobode lično tiču, smatram da su se pomenutim odlukama stekli svi uslovi za izlazak BiH iz ove međunarodne organizacije, na način da se Ugovor o pristupanju SZO koji je naša zemlja potpisala, stavi van snage i proglasi ništavnim, odnosno nevažećim. Ovo nije samo moje lično laičko mišljenje. Javni govor o ovoj temi su pokrenuli istaknuti pravni i naučni autoriteti koji su izrazili svoje protivljenje planiranim izmjenama međunarodnih zdravstvenih propisa.
Najprije je 15 aprila ove godine u Stavangeru u Norveškoj održana konferencija koju je organizovala nevladina organizacija advokata Roberta Kenedija „Children's Health Defense“, sjedište za Evropu. Na toj konferenciji je švicarski advokat Philipp Kruse govorio o ambiciji Svjetske zdravstvene organizacije da uspostavi nova pravila pomoću kojih bi preuzela vlast kroz izmjene i dopune Međunarodnih zdravstvenih propisa. Zatim, od 30 juna do 2 jula je u Kelnu održan prvi međunarodni kongres advokata i pravnika „Anwälte für Aufklärung“ (Advokati za prosvjetiteljstvo), na kom su sudjelovali advokati iz Austrije, Švajcarske, Lihtenštajna, Francuske, Španije, Italije, Češke, Holandije, Izraela i Njemačke.
Treći javni promotor protivljenju novih propisa SZO je hrvatski akademik prof. dr. sci. Krešimir Pavelić , profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Puli. Akademik Pavelić je autor više od 300 naučnih radova u prestižnim svjetskim časopisima, član dvije prestižne svjetske akademije nauka i dvije domaće akademije. I na kraju, 4 jula je u Evropskom parlamentu u Briselu 7 zastupnika EP organizovalo skup pod nazivom „Trust&Freedom“, kako bi pokrenuli građansku inicijativu za osporavanje amandmana na Međunarodne zdravstvene propise i Sporazuma o pandemiji koji je predložila SZO. Svi pomenuti su fokus svojih razmatranja o novim zdravstvenim propisima SZO stavili na prenos moći sa država članica na SZO, čime bi se ovlasti SZO značajno proširile na štetu država članica SZO.
Iz tog razloga sam se obratila gospođi Krišto u namjeri da nadležnom ministarstvu proslijedi mojj zahtjev za otvaranje procedure kojom bi se donijela odluka o izlasku Bosne i Hercegovine iz članstva Svjetske zdravstvene organizacije. Nadležno ministarstvo bi ga trebalo poslati entitetskim ministarstvima zdravstva i ministarstvu Distrikta Brčko na izjašnjenje. Ne želim da predviđam hoće li naši nadležni organi imati dovoljan stepen zrelosti da procijene da je ovakva odluka jedini ispravan etički izbor ili je neće podržati. Moja namjera je bila da se oglasim i javno svrstam na stranu koja je u najboljem interesu za naše građane. Mislim da ishod ove inicijative ovisi o nivou korumpiranosti našeg zdravstva i ni o čemu drugom.
Neodgovarajući koncept:
Temeljni koncept na kom bi se zasnivale nove ovlasti SZO-a je vanredna situacija javnog zdravlja od međunarodnog značaja zvana PHEIC, Public Health Emergency Of International Concern. Ideja “Jedno zdravlje” bi proširila ovlasti SZO na praktički sva područja ljudskog života. Svaka prijetnja ljudskom zdravlju, bez obzira koliko teoretska bila, bi trebala dati pravo SZO-u da interveniše, i ako prijetnja po zdravlje dolazi direktno od ljudskih patogena ili od nekih drugih. Poenta je u tome da se postupanje zemalja članica uskladi sa SZO, a da se u slučaju odstupanja primijene hitne mjere prema zemlji koja „iskoči“ iz smjernica SZO.
SZO se zalaže da bi preporuke ove organizacije trebale postati više obavezujuće nego dosad, na način da njihov regulatorni karakter postane prisilan, a da SZO putem generalnog sekretara može prema vlastitom nahođenju lakše proglasiti izvanredno stanje u javnom zdravstvu i zadržati ga duže nego do sada. Nova dokumenta SZO nam de facto pokušavaju oduzeti prava i preuzeti trajnu kontrolu nad nacionalnom zdravstvenom politikom, koja bi morala zadržati svoju autonomiju i svoj manevarski prostor.
Neće biti nikakve zaštite od zloupotrebe moći jer će SZO postati globalni diktator bez odgovornosti. U predloženim amandmanima ne postoje mehanizmi za učinkovitu nezavisnu kontrolu njihovog glavnog upravljača, niti ikakvu garanciju da bi se konceptualne greške u smjernicama SZO-a uopšte mogle ispraviti, za učinkovito praćenje mjera, za prekid PHEIC-a i za učinkovitu odgovornost SZO za PHEIC.
Ugrožavanje ljudskih prava:
Planirane izmjene propisa će omogućiti SZO-i da bude u poziciji da još izravnije interveniše u svakoj svojoj zemlji članici sa poznatim posljedicama kao što su u vrijeme Covid-a 19 bili suspenzija temeljnih ustavnih načela, lišavanje moći vlade i parlamenta, donošenje izvanrednih zakona, uticaj na politiku, privredu, kao i na sve osnovne aspekte života građana kao što su pravo na rad, na zdravlje, na slobodno kretanje i na privatnost.
Prijenos moći kreiranja politike na centralizovanu globalnu organizaciju predstavlja opasnost za naša temeljna prava i slobode jer je ponuđenim konceptom SZO zaštita ljudskih prava samo prividna. Nacrt člana 3. stav 1. pokazuje da se ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i temeljne slobode kao vodeća načela moraju ukloniti iz izvornog teksta iz 2005 godine. Njih će, među ostalim, zamijeniti načelo “pravičnosti” i “inkluzivnosti”, što znači “isti lijekovi i iste mjere” za sve. Pravi učinak izmjena propisa SZO iz perspektive pojedinačnog građanina je da je jednaka raspodjela tehnologije nadzora, agenasa za testiranje i vakcina važnija od ljudskih prava i ljudskog dostojanstva. Takvo izričito degradiranje temeljnih prava tokom pandemije protivrječi zaštiti ljudskih prava prema međunarodnom pravu, prema ustavu, i prema Zakonu o epidemijama.
Posebno treba istaknuti ograničenje ljudskih prava koja je potrebno realizovati za “postizanje javno-zdravstvenog cilja” i koje se naročito odnosi na “uzimanje u obzir potreba ranjive skupine ljudi”. Za vrijeme Covid-a je upravo ta svrha, zaštita javnog zdravlja , ozakonila svako ograničenje. Prisilna vakcinacija bez informisanog pristanka će vjerovatno postati stalna praksa i ako prepustimo ovlasti SZO-u imaćemo svake godine desetak pandemija i isto toliko ciklusa vakcinacije. Slobodno se može reći da su predložene promjene propisa SZO napad na ljudsku egzistenciju.
Lijek je veća prijetnja od bolesti:
Učinci preporuka i propagande SZO su pogubni po privredu, zdravlje i društvene odnose u državama. Švicarski advokat Philipp Kruse je rekao: “Lijek (SZO) predstavlja veću prijetnju svijetu od bolesti (Covid-19) i od bilo kakvih pandemija i da je postojala namjera nanošenja štete. Philipp Kruse je postavio i pitanje zašto moramo biti zabrinuti za budućnost ako ne izvršimo odgovarajuću analizu prošlosti kao i da svrhe izmjena i dopuna propisa SZO jasno pokazuju pravu prirodu ambicija SZO-a.
Ovaj advokat je još rekao da ” Ovu namjeru SZO treba osujetiti po svaku cijenu. Treba zaustaviti pregovore sa SZO i istaći da je SZO odgovorna za nanošenje štete državi i narodu. Prijedloge SZO ne treba podržavati ni prihvatati ni pod kakvim uslovima.
Moguće opcije:
Postavljam pitanje šta nam je za činiti? Prije svega, svaka država članica bi trebala dati izjavu o trajnom gubitku kontrole nad svim osnovnim aspektima života kao što su temeljna prava, zdravlje i pravo na rad. U protivnom neće biti zaštite od zlopotrebe ovlasti SZO.Takvo je stanje ustavnopravno neodrživo i nespojivo sa našim opšteprihvaćenim shvatanjem nacionalne zdravstvene politike. Planovi SZO su u više navrata okvalifikovani kao pokušaj stvaranja svjetske zdravstvene vlade, ustrojene na krajnje totalitaran način. Drugo, svaka država, pa i naša, bi trebala pojačati pritisak na svog lokalnog zastupnika u SZO. Naša državna vlada bi trebala ispitati da li je u ime BiH neko učestvovao na Skupštini SZO u Ženevi, ko je ispred države toj osobi dao instrukcije o zauzimanju stava i da li je ta osoba Vijeću ministara BiH dala povratnu informaciju o skandaloznim posrtanjima SZO.
Blaža varijanta ovog prijedloga bi bila potpuno rezanje vladinih sredstava za Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) iz budžeta za fiskalnu 2024 godinu. Takav predlog je 22.06.2023 godine dao i Odbor Zastupničkog doma američkog Kongresa za raspodjelu sredstava, okvalifikovavši SZO i još neke organizacije kao programe niskog prioriteta. Međutim, čak i ako ne platimo svoje obaveze SZO i prekinemo njeno finansiranje, ostaćemo ugovorna strana Ugovora SZO koji nas obavezuje na postupanje, zbog čega smatram da je bolje prekinuti naše sudjelovanje u Ugovoru SZO.
Govorim o problemima koji su toliko očiti ljudima koji prate ovu materiju, pa ih ne treba posebno dokazivati propratnim dokumentima. Međutim, zbog činjenice da je SZO od velikog broja ministara zdravstva načinila farmaceutske lobiste, može biti velikih otpora prema ovoj inicijativi . Osim toga, kod resornih organa koji treba da razmatraju ovo pitanje može biti i nekih nejasnoća, pa , očekujem da mi se da prilika da pojasnim zbog kojih razloga je članstvo naše zemlje u SZO upitno.
Dosadašnje greške SZO:
Mislim da je došlo vrijeme da napustimo sluganski i podanički odnos prema SZO jer smatram da su dosadašnje greške Svjetske zdravstvene organizacije neoprostive i da su u ogromnoj mjeri kompromitovale njen ugled. SZO je međunarodni pravni subjekt pod međunarodno pravnom zaštitom i svaki oblik krivičnog gonjenja bi najprije morao da obuhvati skidanje diplomatskog imuniteta sa počinioca kriičnih djela. SZO je zadnjih godina dosta „skrenula“ od izvornih načela na osnovu kojih je konstituisana. Prije svega, SZO je sada puno više finansirana iz sredstava privatnih lica i farmaceutskih industrija nego iz budžetskih sredstava svojih zemalja članica. Iz tog razloga su se promijenili globalni interesi SZO pa se, nažalost, SZO u najvećoj mjeri puno više zalaže za stvaranje profita svojim finansijerima nego na zadovoljavanje interesa svojih zemalja članica.
Drugo, Svjetska zdravstvena organizacija više nije krovni naučni medicinski vodič za svoje zemlje članice. U SZO je zadnjih godina bilo više teških strateških naučnih promašaja od kojih bih pomenula da je SZO skoro tri godine vodila aktivnosti oko korona virusa, a da on nikada nije prijavljen Međunarodnom komitetu za taksonomiju virusa pri SZO ( International Committee on Taxonomy of viruses ), niti mu je na naučno validan način izolovan genom i genetičke sekvencije.
Treće, Evropska medicinska agencija EMA, krovni evropski regulator za lijekove, je potvrdila da mRNA vakcina protiv virusa Covid nikada nije bila testirana. Pojavili su se i dokazi da je SZO od početka znala da vakcine ne zaustavljaju prenos zaraze ali da je prećutala tu činjenicu kako bi farmaceutskim industrijama omogućila zaradu koja se mjeri milijardama. Osim toga, SZO je procijenila kako imunitet stečen vakcinacijom blijedi nakon nekog vremena, što bi u konačnici značilo kao da se niste ni vakcinisali. Obzirom na činjenicu da je na zalihama ostalo puno neupotrebljenih doza vakcina, SZO je hladno preporučila četvrtu dozu da se one ne bi bacile.
Četvrto, SZO je ignorisala je posljedice vlastitih mjera, a posebno posljedice mRNA vakcine, za koje je u njihovoj bazi podataka „VigiAccess“ prijavljeno preko 5 miliona slučajeva oštećenja zdravlja i smrti. Peto, osim toga, treba spomenuti i karantin i ograničenja ulaska u cijeloj zemlji, zaključavanje države, izolaciju za stotine miliona zdravih građana i psihološki pritisak vakcinacije na cjelokupnu zdravu populaciju uprkos brojnim pokazateljima neučinkovitosti i sigurnosti korištenih sastojaka vakcine. SZO je odbijala i da ispravi sopstvene greške, i da prihvati bilo kakvu nezavisnu kontrolu kvalitete sopstvenog upravljanja pandemijom pod Covid-19. S obzirom na broj prevarenih građana i na nastalu štetu po zdravlje velikog broja ljudi koje su zabilježile nadležne evropske i svjetske institucije za farmako-vigilancu, možemo slobodno reći da se radi o kriminalnom presedanu koji nije imao ništa zajedničko sa naukom niti sa zaštitom zdravlja građana i najvećoj prevari potrošača ikada. Šesto, treba spomenuti i puštanje u promet PCR testove bez naučne recenzije, a čiji rezultati su doveli do potpuno iskrivljene epidemiološke slike Corona virusa u svijetu. “
Imajući u vidu sve ovo, mislim da Vijeće ministara BiH treba da napravi radikalan rez i da provjeri da li treba da zaštiti Zakon Vijeću ministara BiH od ovlaštenja koje bi na sebe preuzela SZO, da li treba da zaštiti naš Zakon o zaraznim bolestima i još neke zakone koji regulišu ovu materiju. Ostaje mi samo da se nadam da će Vijeće ministar BiH shvatiti ozbiljnost situacije i reagovati primjereno svom političkom nivou i dobroj namjeri prema građanima BiH.