Tužba doktora Bakira Nakaša

Piše: Jagoda Savić

Da se podsjetimo da je u martu 2021 godine  dr. Bakir Nakaš Tužilaštvu BiH podnio prijavu protiv Vlade Federacije što nije nabavila Covid vakcine i zaštitila zdravlje građana. Dr. Nakaš se svojski založio za dolazak Covid vakcina u BiH i vakcinaciju širokih narodnih masa. Ova prijava je dobila CMS broj T 20 0 KTK 0021735 22 i dodijeljena je tužiteljici Bojani Jolović. Moje pitanje je zašto tužiteljica Jolović ni nakon dvije godine nije okončala  istragu koja je zahtijevala hitno postupanje?

Sigurnost Covid vakcina:

        Dr. Nakaš je bio u teškoj zabludi, što je nedavno pokazao i sistem praćenja  vakcinacijskih reakcija prikazan 15.05.2023 godine pred NCI, National Citizens Inquiry,  u Kanadi. Dr. Denis Rancourt je uz pomoć 894 stranice  izvještaja iz cijelog svijeta , zaključio da je od 2020 godine do danas  nakon vakcinacije umrlo oko 13 miliona ljudi. Iz razumne sumnje u opasnost sam reagovala  podneskom u taj predmet u kom sam eksplicitno zatražila da dr.Nakaš Tužilaštvu BiH dostavi dokaze o sigurnosti Covid vakcine i time dokaže osnovanost svoje tužbe.Pod dokazima o sigurnosti sam prvenstveno označila prethodno rađene kliničke testove proizvođača vakcina kako bi dr. Nakaš  našoj javnosti dao informaciju  kakve vrste testova su rađene, na kolikom uzorku, koliko dugo su trajali i kakvi su bili rezultati tih testova.

        Dr. Nakaš je u svojoj prijavi trebao da se izjasni i o još jednoj važnoj činjenici, a to je prisustvo genetski modifikovanih sastojaka, jer je ono bilo vidljivo iz Deklaracija proizvoda nekih Covid vakcina. Bosna i Hercegovina je 2009 godine izglasala Zakon o genetski modifikovanim organizmima BiH kojim se njihovo korištenje zabranjuje u BiH.  Ovaj zakon u članu 2 određuje da je genetski materijal dio biljke, mikroorganizma, gljive i virusa koji sadrži nasljednu informaciju.

Genetska modifikacija organizama označavaciljanu izmjenu nasljednog genetskog materijala unosom stranog genetskog materijala. Za vakcinaciju su bitne u Zakonu navedene  tehnike  rekombinantne nukleinske kiseline koje uključuju stvaranje novih kombinacija genetskog materijala unošenjem molekule strane nukleinske kiseline u virus, bakterijski plazmid ili drugi vektorski sistem i njihovo ubacivanje u organizam domaćina.

      Dr. Nakaš je u svojoj prijavi trebao da uloži i dokaz o recenziji upotrebljavanih testova na prisustvo Covid virusa u organizmu. Laboratorija kliničke mikrobiologije KCUS-a i neke privatne laboratorije su  za utvrđivanje broja zaraženih koristile nepouzdane PCR testove.

Dokazivanje sigurnosti vakcina:  

Zadržaćemo našu pažnju na ova tri dokaza. Medicinsko krivično pravo je pravna disciplina  u kojoj  tužilac treba da shvati shvati da je njegov zadatak da  utvrdi medicinsku vezu između uzroka i izazvane posledice koju  sankcioniše Krivični zakon BiH. Ovu vezu utvrđuje  mišljenje medicinskih stručnjaka,  ali tužilaštvo  prema njihovom mišljenju treba da zadrži  kritičku distancu.

Da li je po pitanju ove prijave  indeks efikasnosti  na radnom mjestu kod tužiteljice Jolović bio zadovoljavajući ili ne? Ako neko dvije godine nije u stanju  da pribavi  dokaze o sigurnosti  vakcina i da utvrdi da oni ne postoji, onda taj neko ne treba da radi u Tužilaštvu BiH već  da prodaje autiće u prodavnici dječijih igračaka ili da suče  pite u nekoj pečenjari. Sve što je postupajuća tužiteljica trebala da uradi je bilo da sroči  jedno pismo i da ga pošalje u FMUP ili u Agenciju SIPA. Pismo je trebalo da sadrži tri stavke, da se prikupe podaci o sigurnosti Covid vakcina, o GMO sastojcima i o recenziji za PCR testove.

Dobijajući povratne infomacije za ove tri predistražne radnje, tužiteljica je trebala da sravni podatke koje bi prikupio nadležni organ. Ako je Agencija za lijekove BiH uopšte dobila mogućnost da se izjasni, tužiteljica je prostim prostim čitanjem odgovora mogla utvrditi  da ova Agencija  ne posjeduje informaciju o  prethodno rađenim kliničkim testovima, jer nikakav drugi istinit odgovor nije mogla da dobije. Da podsjetimo da je američka agencija za lijekove Food and Drug Administration advokatima zviždačima najprije odgovorila da će dokumentacija o Pfizer vakcini biti dostupna tek za 75 godina zbog povjerljivosti podataka. Bilo je više nego očito da je medicinska vlast po cijeloj planeti ljude prisiljavala da se vakcinišu Covid vakcinom nepoznatih sastojaka i da takva imunizacija predstavlja potencijalni rizik po zdravlje.

Drugo, tužiteljica je prostim čitanjem Deklaracije proizvoda mogla da utvrdi da vakcina sadrži genetski modifikovane proizvode. Deklaraciju čitaju i polupismeni građani pa bi mogla i osoba sa završenim pravnim fakultetom. Treće, po prijemu obavještenja da recenzija  za PCR testove ne postoji, tužiteljica se trebala obratiti uredu Svjetske zdravstvene organizacije u Sarajevu i   zatražiti  objašnjenje. Tri gore pomenuta dokaza  su bila samo tri papira koja trebalo nabaviti , samo tri istražne radnje koje je tužiteljica Bojana Jolović naredbom trebala  da realizuje. Neispitani medicinski proizvodi su uvijek udar na zdravlje  građana, a počesto predstavljaju i eksperiment nad stanovništvom bez njihovog znanja i saglasnosti. Ako vas neko upozori na sigurnost vakcina, što zahtijeva hitno postupanje,  a Vi ne pomaknete ni trepavice,  onda ste Vi kao saučesnik odgovorni  i za nesprečavanje teških zdravstvenih oštećenja ili nastale smrti, jer ste imali dužnost da provjerite i imali ste na raspolaganju sve moguće pravne alate za čiju primjenu vam je trebalo najviše tri dana. 

Druge nepoznanice vakcine:

Zdravstvo je svo vrijeme vezivalo Covid vakcinaciju  i normalizaciju života u zemlji na način da je vakcinacija jedini izlaz iz krizne situacije, koja će građane spasiti od smrti, zbog čega  je ova vakcinacija  poprimila  formu iznuđenog uslovljavanja odluke o ličnoj vakcinaciji.    

Prijavljivač dr. Bakir Nakaš je Tužilaštvu BiH trebao dostaviti tada poznate  podatke o sigurnosti   genetičkih informacija koje se unose u organizam primalaca vakcina. Upravo u ovom dijelu problema je dr. Bakir Nakaš pao i kao čovjek i kao infektolog i meni još uvijek nije jasno kakav poriv ga je gonio da da javnu podršku ubrizgavanju nepoznatih sastojaka u ljudski organizam i da još traži procesuiranje onih koji to ne čine (??!) . Bilo je puno moralnije reći  da po struci nije ni molekularni biolog ni genetičar i da ne želi da slijedi džine iz SDP-a, nego da urušava svoj profesionalni integritet.  

Mi danas znamo da neki sastojci, kao grafen oksid, nisu bili prijavljeni  nadležnim organima farmako-nadzora, što samo po sebi zahtijeva krivično gonjenje u svakoj zemlji u svijetu. Postupajuća tužiteljica je od dr. Bakira Nakaša trebala sagledati podatke o njegovoj ličnoj motivaciji koja ga je podstakla  na njegov javni poziv za vakcinisanje.

a.)ubacivanje informacije o spike proteinu u organizam

Prijavljivač dr. Bakir Nakaš infektolog  je, zbog svog akademskog zvanja, morao shvatiti tada poznate  podatke o validnosti  genetičkih informacija koje se unose u organizam primalaca vakcina. RNK vakcina je invazivna informacijska, uslovno  rečeno vakcina, jer ne sadrži najvažniji sastojak vakcine a to je antigen. Za razliku od  klasične , ova “vakcina“ uopšte nema strukturu koja bi se mogla prepoznati, nego posjeduje samo informaciju o strukturi.

Proizvođači  vakcina su prvo otkrili sekvencu gena za “spike“ protein. Zatim su prema toj sekvenci izgradili  sekvencu mRNK “glasničke“ ili “informacijske“ RNK. Vakcinacijski informacijski sastojak mRNK daje uputu ćelijama primaoca vakcine kako da proizvedu “spike“proteine uklapanjem  u lipidne nanočestice koje tu uputu prenose.

b.)imunološko prepoznavanje

Dr. Bakir Nakaš, u nastojanjima da populariše vakcinaciju, građanima nikad nije rekao istinu o  efikasnosti imunološkog prepoznavanja ubačenog genetskog sadržaja  od strane primaoca vakcine.

Problem je što imunološki sistem tako proizvedene „gole“ proteine ne može vidjeti ni prepoznati. Tjelesne ćelije  su programirane i fino uvezane s imunološkim sistemom na način da sve što proizvedu  za opšte potrebe organizma (enzimi, signalne molekule itd.), ili  im se  podmetne  da ih proizvedu RNK vakcinama, moraju posebno obraditi. Zatim ih moraju  prikazati na vanjskim membranama da bi ih imunološki sistem  mogao uočiti i reagovati na njih. Taj zadatak vrše u kombinaciji s tzv. proteinima tkivne snošljivosti MHC (Major Histocompatibility Complex). To je suština imunološkog prepoznavanja. Za razumijevanje ovog problema je  važno uvijek  imati na pameti da imunološki sistem može prepoznati djeliće stranih proteina samo kada su vezani za MHC, a da ne može prepoznati neobrađene virusne proteine! U tome je ključ razumijevanja budućih posljedica od primanja mRNK vakcina.

c.)imunološka memorija

Tužeći Vladu Federacije BiH, koju ni ja ne branim  iz puno ozbiljnih razloga  koji joj se mogu spočitati,  dr. Bakir Nakaš nam nije htio otkriti kakve su reakcije imunološkog pamćenja na  ubačenu genetsku informaciju.

Tzv. “naivni“ imunološki sistem, koji se još nije sreo sa SARS-CoV-2, odnosno njegovim “spike“ proteinima će primiti prvu dozu vakcine. Nakon prve doze, RNK vakcine će prema podacima samih proizvođača, u preko 95% vakcinisanih osoba proizvesti specifičan imunološki odgovor. U toj reakciji leži varka sa odgođenim djelovanjem.

Osim specifičnog imunološkog odgovora, vakcinisane osobe  će razviti i imunološko “sjećanje“. Nakon prve doze vakcine ljudski organizam više neće biti “nevin“ u smislu da  se nikad prije nije sreo sa “spike“ proteinima pa će slijedeća doza vakcine ući  u organizam koji je prvom vakcinacijom formirao  imunološku memoriju. Zato će drugom dozom vakcine  brojne ćelije raznih tkiva i organa  na svojim membranama istaknuti strukture korona virusa i time postati mete imunološkog sistema! Faktički, osobu zaraženu vakcinom neće ubiti korona virus nego  sopstvena imunološka reakcija.

Osim toga,i  sadejstvo ADE mehanizma (antibody dependent enhancement) i Fc receptora je još jedan element bitan za ocjenu sigurnost Covid vakcina.

Sudski vještaci:

Ne možemo očekivati da tužilac sam shvati  gornja tri dijela teksta , a, b i c, jer se radi o usko specijalizovanom znanju. Zato  moramo otvoriti  pitanje sudskih vještaka i eksperata koji treba da daju svoje mišljenje o potencijalnim opasnostima od vakcinacije kako bi tužiteljica mogla donijeti svoj zaključak o tome ima li u tim potencijalnim ili stvarnim opasnostima po javno zdravlje elemenata krivičnog djela ili nema. Po našem Zakonu o vještacima tužilac nije dužan da se konsultuje  sa oštećenim ili prijavljivačem oko izbora vještaka.

Od kada je 2000 godine Zlatko Lagumdžija potpisao prvi GAVI ugovor sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom o doniranju vakcina za našu zemlju, situacija je ostala neizmijenjena. Epidemiolozi, infektolozi, pedijatri i neuropedijatri iz SDP-a nisu dozvoljavali da naučni argumenti o teškim vakcinacijskim reakcijama budu potvrđeni na tužilaštvu. Svi tužioci , bez izuzetka, koji su radili krivične prijave o šteti po zdravlje djece su reagovali potpuno isto kao i nekadašnji glavni tužilac Branko Šljivar, koji mi je 02.04.2009 godine napisao: „Uzgred morate znati da ovo Tužilaštvo nikome pa ni Vama neće biti servis za ispoljavanjem kojekakvih želja i prohtjeva koji nemaju svoje uporište.“ Otprilike kao da su moji zahtjevi prema tužilaštvima bili obični hirovi koji nisu imali nikakve veze sa medicinom.

Sada ćemo vidjeti o kakvim mojim hirovima se radi. Ja sam od 2002 godine u svim mojim krivičnim prijavama tražila da se oštećenoj djeci urade hemijsko-toksikološke i mikrobiološke laboratorijske analize koje sam vidjela u  najjačim dječijim bolnicama u svijetu. Predstavnici našeg  zdravstva, koje su angažovali naši tužioci, su ignorisali moje zahtjeve i proglašavali ih smiješnim, iako su takvu praksu imali inostrani pedijatri , neuropedijatri, epidemiolozi i infektolozi  sa titulom nikad nižom od doktora nauka ili profesora univerziteta. Kad je u pitanju Covid   neki čak bili i dobitnici Nobelove nagrade za medicinu kao što su Luck Montagnier i Karry Mullis. Ignorišući moje zahtjeve, predstavnici našeg  zdravstva su faktički  ignorisali najviša moguća inostrana akademska zvanja, puno viša od njihovih, a tužioci su bez rezerve prihvatali  stav naših „stručnjaka“. Eto, to je suština mojih hirova.

Određen broj naših ljekara je učestvovao u projektima  vakcinacije međunarodnih organizacija za zaštitu djece, pa su se zbog honorara koje su dobili osjećali obaveznim da „ne čačkaju mečku“. Tačnije rečeno, njihovo ćutanje je bilo kupljeno iako su dobro znali šta se zapravo dešava. U skoro svim mojim prijavama sam  od tužilaca tražila da se utvrdi imaju li naši  zdravstveni organi podračune na koji im leže novac iz međunarodnih organizacija, kao i imaju li naši doktori prilive na svoje bankovne račune od farmaceutskih industrija, posrednika, od međunarodnih organizacija za zaštitu djece ili iz EFPIA fondova, kojim doktorima su plaćali za njihove usluge,  o kakvim uslugama se radi i koliko su im platili.

Doktori  iz našeg zdravstva su prikrivalii teške vakcinacijske reakcije kod  djece zato što  su na taj način  čuvali svoje dodatne zarade, jer da su ih priznali, njihovih zarada više ne bi bilo. Tužioci  nisu bili u stanju prepoznati korupciju u zdravstvu, odnosno potkupljivanje naših ljekara od strane farmaceutskog okruženja. To što je u našem zdravstvu procvjetala korupcija je  isključiva  odgovornost tužilaca koji je nikada nisu sprečavali. 

Na kraju, da zaključimo. Da je je Tužiteljica Jolović  uradila samo one prve tri jednostavnije provjere, i bez ulaženja u složenu naučnu materiju,  imala bi osnov da reaguje. Zato tužiteljica Jolović  treba da odgovara za svoje nečinjenje prema zaštiti građana. Kako Ured disciplinskog tužioca nema pojma o medicinskom krivičnom pravu, a i dobra namjera im je pod znakom pitanja,  za Jolovićevu  sam  našla  prikladan nivo za krivično gonjenje, o čemu ćemo opširnije krajem septembra.